Sa početkom jeseni, prirodni vodni resursi u našim krajevima ulaze u period smanjenog dotoka. Stručnjaci objašnjavaju da je u jesen uobičajeno da na izvorištima i vodotokovima nivo vode bude niži nego tokom proleća i ranog leta.
Razlozi su višestruki: tokom leta i rane jeseni padavina je manje, a visoke temperature dovode do povećanog isparavanja i isušivanja zemljišta. Tlo, koje je prethodnih meseci izgubilo vlagu, ne može brzo da nadoknadi rezerve, pa se dotok u izvorištima prirodno smanjuje. Pored toga, vegetacija u letnjem periodu povlači veliku količinu vode iz zemljišta, što dodatno utiče na ukupne rezerve.
Na teritoriji jugoistočne Srbije, uključujući i niški i svrljiški kraj, izvorišta su uglavnom krškog tipa. Ona zavise od podzemnih akumulacija i kišnih padavina, a u sušnim godinama brzo pokazuju deficit. Zato je jesen često period kada se najjasnije vide posledice letnjih suša – dotok opada, bunari presušuju, a u pojedinim selima dolazi i do redukcija u vodosnabdevanju.
Hidrologija pokazuje da se stanje delimično popravlja tek u kasnu jesen i početkom zime, kada padnu obilnije kiše ili sneg. Ipak, klimatske promene poslednjih godina donose duže periode suše i nepredvidive padavine, što dodatno otežava planiranje i obezbeđivanje stabilnog vodosnabdevanja.
Zbog svega navedenog, stručnjaci ističu da je važno racionalno trošiti vodu tokom jeseni, pratiti stanje izvorišta i planirati dugoročna rešenja – od novih akumulacija i rezervoara do modernizacije vodovodnih sistema.