Duboko u srcu prirode, u blizini Banje Topilo kod Niša, nalazi se tajanstvena Okamenjena pećina, poznata među meštanima kao „pećina bogohulnika“. Ovo neobično prirodno čudo, sa stenskim oblicima koji podsećaju na ljudske figure, krije jednu od najmračnijih i najmističnijih legendi juga Srbije.
Prema narodnom predanju, kroz ove krajeve je nekada prolazila grupa ljudi koja se, umesto da zahvali Bogu na lekovitoj vodi i blagodatima prirode, narugala božjoj sili. U tom trenutku, kaže legenda, nebo se otvorilo, zagrmelo, i grom ih je okamenio baš na mestu gde su stajali. Njihovi ukočeni likovi, iskrivljeni od straha, i danas se mogu prepoznati u steni – kao večna opomena onima koji zaborave veru i svetinju.
Kažu da ni vreme ni vetar nisu uspeli da izbrišu njihove obrise. U tišini noći, naročito kada se magla spusti s okolnih brda, mnogi tvrde da se iz dubine pećine mogu čuti šapat, jecaji i vapaji okamenjenih bogohulnika. Oni hrabriji pričaju da su osetili hladan dah koji dopire iz pećine i zvuke koji paraju tišinu.
Zbog toga je, po kazivanju meštana, ispred pećine postavljena klupa – za one koji imaju hrabrosti da sednu, oslušnu i pokušaju da razaznaju glasove iz kamenja. Neki su čuli molitve, drugi tihi šapat, a poneko i jezivo zapomaganje onih koji su, prema legendi, huleći, zauvek izgubili ljudski oblik.
Ovakvih pećina, prema narodnim verovanjima i sličnim mitovima, ima još svega nekoliko u svetu – u Srbiji, ali i u Rumuniji, Grčkoj, Turskoj, Siriji, Iraku i Iranu – zemljama bogate duhovne i mitske tradicije.
Ipak, Okamenjena pećina kod Banje Topilo ostaje jedno od najsnažnijih i najmističnijih mesta gde se vera, strah i priroda prepliću u gotovo nadrealnoj tišini.
Ovaj lokalitet nedavno je posetio i digitalni kreator i influenser Marko Bubamara, koji je svojim prilogom dodatno približio ovo mesto široj publici, podsećajući da Srbija čuva brojne prirodne i duhovne dragulje o kojima se tek treba više govoriti.