Pomenom, polaganjem venaca i javnim časom, na niškom Starom groblju 15. jula je obeleženo sto godina od smrti Todora P. Stankovića, jednog od vodećih političkih lidera Niša u periodu pre i nakon oslobođenja od Turaka, kao i u vreme balkanskih i Prvog svetskog rata.
Stankovića će istorija pamtiti i po tome što je, po naredbi generala Milojka Lešjanina i uz saglasnost kralja Milana, istakao srpsku zastavu na Tvrđavi, iznad Stambol kapije, čime je Niš ušao u sastav Kraljevine Srbije.
Pomen Todoru Stankoviću i njegovim saborcima i savremenicima služilo je sveštenstvo niškog Sabornog hrama, a vence na njegov grob položili su, pored potomaka, predstavnici Grada, Policije, srpsko-ruskog humanitarnog centra, članovi udruženja koja baštine sećanje na ratnike i heroje naše istorije, kao i brojni građani, poštovaoci srpske i niške istorije i tradicije.
O liku i delu svog slavnog pretka, govorila je Stankovićeva praunuka Ružica Vasić, koja je istakla da je njegovo nasleđe umnogome obeležilo i usmerilo i čitavu porodicu i potomke, među kojima je bilo generala i kraljevskih ađutanata, uglednih lekara i javnih radnika, koji su uvek pred sobom imali i sećanje na sve ono što su za ovaj grad i državu učinili Todor Stanković i njegovi saborci.
Začetnik i inicijator obeležavanja ove velike godišnjice, istraživač Miroslav Veličković koji je podsetio da je na Starom groblju sahranjeno i 17 Stankovićevih slavnih savremenika i boraca za oslobođenje Niša i južne Srbije, poput Učitelja Tase, Petra Ikonomovića, Todora Milovanovića, serdara Jola Piletića i mnogih drugih, čiji su grobovi danas obeleženi i uređeni.
„Po mom dubokom uverenju, Todor Stanković je svojim delom najznačajnija ličnost, sa najvećom simbolikom, na Starom groblju. Sam čin podizanja zastave na Tvrđavi, koji je označio kraj višedecenijskog ropstva je jedan od najvećih simbola Niša i oslobođenja Niša. Ima ovde puno znamenitih ljudi, ali je Todor Stanković nesumnjivo, po bilo kom kriterijumu, u vrhu“, poručio je Veličković.
Todor Stanković je rođeni Nišlija. Učesnik je svih ratova od 1878. do 1918. godine, nacionalni radnik i srpski konzul u Prištini, Skoplju, Bitolju i Solunu, doajen srpskog novinarstva i diplomata. Odan dinastiji Obrenovića i uvažavan od dinastije Karađorđević.
Izabran je za prvog načelnika grada Niša posle oslobođenja od Turaka. Bio je istoriograf i pisac, jedan od osnivača Narodne odbrane, a službovao je kao generalni konzul, sreski načelnik i narodni poslanik u više mandata. Imao je čin rezervnog konjičkog potpukovnika i nosilac je više domaćih i stranih odlikovanja.